Kao Peyton!
za vrijeme gimnazijskih dana imali smo Beverly Hills,Melrose Place i Gilmoreice i Angelu i Jordana.nakon toga Felicity a jos poslje i Jack i Jill,i hrpu drugih serija vrijednih gledanja.sada imamo Tree HIll i premda je americka serija koja sa stvarnosti nema bas previse veze jos je jedina koja me moze prikovat za fotelju i tv.ja sam prerasla sva ta teen sranja i moje serije su Ally,Betty,i slicne ali radnja Tree Hilla mi se pocela sve vise svidati.svada dviju frendica oko zbilja preslatkog decka.Pa sam se pocela pitati jeli vaznija frendica s kojom odrastas i djelis sve lose i dobro ili decko koji te bas ni ne ferma ali s tobom je eto jer ne zna sta bi sa sobom a ni osjecaji prema frendici nisu mu bas jasni.ja bih uvijek izabrala frendicu ali tko zna?mrznja prema ostalim zenama nekako je ukorjenjena u nama.decki ipak nemaju taj rivalitet medusobom kao mi.zna se da kada idemo van,ne uredujemo se zbog decki nego zbog drugih cura.u shoping nikada nejdemo sa mrsavijom frendicom a datum rasprodaja cuvamo kao POA tajne transkripte.pa kada sve zbrojimo,ispada da zensko prijateljstvo ni ne postoji.barem ono iskreno.mozda u serijama ili filmovima ali ne poznam nijednu djevojku kojoj bih odrecetirala sve svoje tajne,ili nedaj boze dala zivot za nju.tu ne racunamo zenske clanove obitelji jer to je ipak drukcije.krv nije voda pa tako one nisu suparnice nego saveznice!ja se zapravo osjecam kao Peyton,rastrgana izmedu odanosti i ljubavi.odanosti sebi i obecanju da se vise nikada necu zaljubiti ni osjecati i ljubavi(ili sto god to bilo)prema T.sva sreca pa ja za razliku od Payton ne moram birati kao ona izmedu Brooke I Lucasa,ali osjecam se gotovo isto.moram birati izmedu zdravog razuma i srca.e,da je ovo Tree Hill,bilo bi jednostavno.rjesesenje bi doslo samo od sebe.ali ovo je stvarnost i rjesenja su najtezi dio.ili ih ni nema?ili su neke stvari takve kakve jesu bez promjene?
